Pretraga

O manifestaciji

Književna manifestacija “Kikićevi susreti“ u Gradačcu, utemeljena je 1973. godine.

Kikićevi susreti su manifestacija čije obilježavanje je u znaku kvalitetnih promocija knjiga, tribina, izložbi, posjeta pisaca školama, kao i završne književne večeri.

Manifestacija je posvećena liku i djelu Hasana Kikićai predstavlja svojevrstan homage njegovom književnom stvaralaštvu.

Brojni književnici i umjetnici iz naše zemlje i regiona promovirali su svoja književna i umjetnička djela upravo na ovoj manifestaciji.

Manifestacija se održava svake godine, u posljednjoj sedmici mjeseca maja.

Hasan Kikić (20. august 1905. Gradačac - 6. maj 1942. Čemernica), bosanskohercegovački književnik koji je pisao i poeziju i prozu. Zajedno sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem osnovao je časopis Putokaz, u osvit kulturalnog i političkog uzdizanja Bošnjaka. Časopis je izlazio u periodu od 1937. do 1939. godine.

Poginuo je kao partizan 6. maja 1942. u četničkoj zasjedi kod sela Rapta, na planini Čemernici.

Rođen u osiromašenoj begovskoj porodici, kao jedan od sedam sinova roditelja Hase i Munire (rođene Đulbegović). Po završetku osnovne škole u Gradačcu, Kikić odlazi u Derventu, gdje nastavlja školovanje. U Derventi završava Višu dječačku školu i, zahvaljujući ujakovoj potpori, upisuje se u Učiteljsku školu. Iz Dervente, ne završivši školu, odlazi u Zagreb, gdje završava Učiteljsku školu - maturirao je 19. juna 1926. godine. Prve literarne radove objavljuje iste godine u zagrebačkom časopisu Vijenac. Medu prvima, Kikića je zapazio književni kritičar Jovan Kršić.

Nakon završene škole zaposlio se kao učitelj. Najprije je učiteljevao u Hajdarevićima kod Zavidovića, a potom u Rogatici i Ustiprači. Oženio se kolegicom Ankom Jovanović, a zbog nerazumijevanja ženine, ali i vlastite familije odlazi u Hrvatsku. Najprije kao učitelj radi u Gornjem Sjeničaku kraj Vrginmosta, a potom u Pisarevini. 1937. godine zajedno sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem u Zagrebu pokrenuo je bošnjački časopis Putokaz. U vrijeme učiteljevanja privatno je položio gimnaziju, a zatim vanredno upisao Pravni fakultet u Beogradu, na kojem je diplomirao 31. oktobara 1938. godine.

Sa početkom Drugog svjetskog rata odlazi u partizane u februaru [1942. i kao komesar I krajiškog proleterkskog bataljona bataljona gine tri mjeseca kasnije - 6. maja 1942. u četničkoj zasjedi kod sela Rapta na planini Čemernici.

Bibliografija:

• Provincija u pozadini, Epoha. Zagreb, 1935;

• Ho-ruk, roman, Slob, Zagreb 1936.

• Šta se događa u Španiji, Koprivnica, 1937. Objavljeno pod imenom Alija Korjenić.

• Bukve, roman, Hrvatska naklada. Zagreb, 1938;

• Lole i hrsuzi, Svjetlost. Sarajevo, 1947;

• Zgode o nasušnom hljebu, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1949.

• Djela, Knjiga I-III, Svjetlost, Sarajevo, 1952-53.

• Carska goveda, Prosveta. Beograd, 1952;

• Dedija, Pripovijetke. Seljacka knjiga. Sarajevo, 1953.

• Proza, Prosveta; Svjetlost; Mladost. Beograd: Sarajevo: Zagreb, 1967 (Srpskohrvatski pisci XX veka).

• Izabrana djela Knjiga I-III, Priredili Rizo Ramić i Miroslav Vaupotić. Svjetlost Sarajevo, 1969.

• Pripovijetke - Provincija u pozadini - Bukve - Lole i hrsuzi, Matica hrvatska; Zora. Zagreb, 1969.

• Sabrana djela, Knjiga I-V Univerzal Tuzla, 1987.